Poesia kaiera
Poesia kaiera
Anna Akhmatova
itzulpena: Josu Landa
2022, poesia
64 orrialde
978-84-17051-95-2
Anna Akhmatova
1889-1966
 
 

 

hirugarren zatia

epilogoa

 

 

“Gera dadila leku hau mortu...”.

Evdokia Lopukhina

 

“Eta enparantza mutuetako basamortuak,

exekuzioak izaten ziren han alba aurretik”.

Annenski

 

“Maite zaitut osoro, Petriren sorkuntza!”.

Puxkin

 

 

Nire hiriari

 

1942ko ekainaren 24ko gau zuria. Porroskatua da hiria. Portutik Smolnirainoko guzia esku ahurrean kabituko balitz bezala ikusten da. Zenbait tokitan sute zaharrak itzaltzen ari dira oraindik. Eta Xeremetievskiko lorategian ezkiak loratzen ari dira, urretxindorrak kantari. Hirugarren solairuko leiho bat (aurrean astigar mutilatu bat daukana) hautsita dago eta hutsune beltza dago haren atzean. Kronstadt aldera, artilleria astunaren zaratotsa entzuten da. Baina, oroz gainetik, isiltasuna da nagusi. Egilearen ahotsak, zazpi mila kilometroko distantziatik, barnekoi dio:

 

Fontankako etxeko sabaiaren pean,

giltzak eskuan eta farolen menpean

arrastiriak makal dirauen gunean,

urruneko oihartzuna deitzen nuen oihuz,

nire lotsagarrizko irriaz harrotuz

gauza guzien amets sakonen unea;

han, mundu honetako ororen lekuko,

eguna argitu edo ilundu orduko

astigar zaharra dago gelari begira

eta, aurreikusita agurra hurbil dela,

hurrantzen dit bere esku beltz eta zimela,

laguntza eskatuz-edo egiten dit tira.

Nire oinen azpian lurraren dardara,

eta zelatan nuen harako izarra

abandonatu gabe nuen etxaldean,

adostutako hotsa itxarotearren...

Han urruti izango zen, Tobruk-etik hurren,

hemen nonbait ere bai, kantoien atzean.

Zu, ez zara lehena, ez zara azkena,

nire eldarnio argien entzule ilunena.

Zein mendeku klase da prestatu duzuna?

Ez duzu edango, ez, hurrupa besterik

saminaldi honetako sakon-sakonetik:

Banatuko garela iragarkizuna...

Ez didazu eskua buruan jarriko,

utzi denbora gera dadila betiko

oparitu zenidan erloju horretan.

Ez du onera egingo gure asturuak,

ez du jotzen ahalko kantua kukuak

errauts bihurtutako gure oihanetan.

 

Txarrantxa ziztatsuzko hesien ostean,

taiga abartsuaren bihotz-bihotzean:

nire doblea —noiz zen ez dut antzematen—,

kanpamentuetako hauts bilakatua,

egitate afrusen kondaira faltsua,

doblea hara doa, galdeka dezaten.

Galdekatze gelatik ostera badator:

izendatu dituzte haren zaintzarako

andre sudurbakoen bi abisulari.

Naizen tokian bertan problemarik gabe

entzun dezaket nire ahotsa suabe

—mirakulu bat ote zait gertatzen ari?—:

 

Zugatik ordaindu dut

       dirutan eskura,

hamar urtez izan naiz

       pistolen esturan,

ez nuen begiratzen

       ez eskuin ez ezker,

ospe txarren murmurra

       ohi zait jazarri fier.

 

Ez zinen bilakatu nire hilarria,

zu, hezigaitz, dohakabe, adoragarria,

zinen mututu, zendu, orobat zurbildu.

Gure separazio hau ez da benazkoa:

urrundu ezinik, zuri atxiki askoa,

zure hesiak nire geriza hurbil du,

zure kanaletan ohi dut bisaia islatu,

Ermitage-n zehar nire urrats hotsa usnatuz

konpai maitekorraren laguntasunean,

Volkov-eko antzinako hilerri eguteran.

Non negar egin ote dezaket nahieran?

Hobizulo komunen isiltasunean.

Lehen Zatian jada idatzi da aurrez

amodio, traizio, pasio malurez,

libre jaurtita nire bertso hegaletan,

eta hiria dago haiekin lotuta...

ehorztegietako lauzez zamatuta

lo egin ezinezko zure begietan.

Pentsatzen nuen niri jazartzen zeundela,

Itxuraz zinen nire atzetik aritu

zu, leku hartan hiltzera zinena gelditu

uretako erlantzan, orratzen distiran.

Baina mezularia ez zen oraino heltzen...

Zure gainean zeure xarma baizik ez zen

gau zurietan dantzan jira eta bira.

 

Baina “etxean” hitza esatearen poza

inork ere ez dezake oraingoan goza:

leiho arrotzetan du nornahik soakoa,

Taxkent edo New Yorken, ez du asko axola,

erbesteko haizeak mingots zirimola

pozoitutako ardo bat bezalakoa.

Miretsita zeundeten gertatu zenean:

arrain hegalarien tripa barrenean

salbu nintzen jazarpen gaitzaren segadaz,

etsaiez betetako basoen sabaian,

Satanek hartutako andreen usaian,

xede hartu zuen Broken gaueko hegadak.

 

Hain justu nerau bere aurrean nintzela

Kama ibaiko ura bihurtu zen jela...

Baten bat “Quo vadis?” galdetzen zen hasi,

baina nire ahoa mutu bere horretan:

han urruneko zubi eta tuneletan

Ural mendi zoroek orro eta garrasi.

Izan nuen kamino baten agerpena,

aurretik beste askok ibili zutena,

semea ere han zehar zidaten eraman.

Hilen segizioa luze zen ohituraz,

Siberiako lurralde hartako isildura

solemnearen eta gardenaren zaman.

 

Errauts bilakatu zen ororen gomutan,

izu-laborri hilkorren dardarek hartuta,

heldua da bengantzen epe amaiera;

begirada sikua, lurrera jausia,

eskuak bihurrika, estu, Errusia,

ni baino lehen abiatu da ekialdera.

 

Eta neure burua nuen bekoz beko

gudaldi krudelari aurre egiteko,

dena mirail batetik bezala ikusia:

Ural mendietatik Altaira urakana,

ostera gaztetuta, leial ari izana,

Moskuren salbatzerat jin zen Errusia.

 

часть третья

эпилог

Быть пусту месту сему... / Евдокия Лопухина

Да пустыни немых площадей, / Где казнили людей до рассвета. / Анненский

Люблю тебя, Петра творенье! / Пушкин

Моему городу

белая ночь 24 нюня 1942 г. Город в развалннах. От гавани до Смолъного видно все как на ладони. Кое-где догорают застарелые пожары. И иіереметъевском саду цветут липы и поет соловей. Одно окно третъего этажа (перед которым увечнын клен) выбито, и за ннм зняет черная пустота. В стороне Кронштадта ухают тяжелые орудня. Но в обгцем тихо. Голое автора, находящегося за семъ тысяч кнлометров, пронзноент:

Так под кровлей Фонтанного Дома, / Г де вечерняя бродит истома / С фонарем и связкой ключей,- / Я аукалась с дальним эхом, / Неуместным смущая смехом / Непробудную сонь вещей, / Где, свидетель всего на свете, / На закате и на рассвете / Смотрит в комнату старый клен / И, предвидя нашу разлуку, / Мне иссохшую черную руку, / Как за помощью, тянет он. / А земля под ногой гудела, / И такая звезда глядела / В мой еще не брошенный дом / И ждала условного звука... / Это где-то там—у Тобрука, / Это где-то здесь—за углом. / Ты не первый и не последний / Темный слушатель светлых бредней, / Мне какую готовишь месть? / Ты не выпьешь, только пригубишь / Эту горечь из самой глуби— / Этой нашей разлуки весть. / Не клади мне руку на темя— / Пусть навек остановится время / На тобою данных часах. / Нас несчастие не минует, / И кукушка не закукует / В опаленных наших лесах... // А за проволокой колючей, / В самом сердце тайги дремучей- / Я не знаю, который год - / Ставший горстью лагерной пыли, / Ставший сказкой из страшной были, / Мой двойник на допрос идет. / А потом он идет с допроса, / Двум посланцам Девки безносой / Суждено охранять его. / И я слышу даже отсюда— / Неужели это не чудо!— / Звуки голоса своего: // За тебя я заплатила / Чистоганом, / Ровно десять лет ходила / Под наганом, / Ни налево,ни направо / Не глядела / А за мной худая слава / Шелестела. // ...А не ставший моей могилой, / Ты, крамольный, опальный, милый, / Побледнел, помертвел, затих. / Разлучение наше мнимо: / Я с тобою неразлучима, / Тень моя на стенах твоих, / Отраженье мое в каналах, / Звук шагов в Эрмитажных залах, / Где со мною мой друг бродил, / И на старом Волковом Поле, / Где могу я рыдать на воле / Над безмолвием братских могил. / Все, что сказано в Первой части / О любви, измене и страсти, / Сбросил с крыльев свободный стих, / И стоит мой Город зашитый... / Тяжелы надгробные плиты / На бессонных очах твоих. / Мне казалось, за мной ты гнался, / Ты, что там погибать остался / В блеске шпилей, в отблеске вод. / Не дождался желанных вестниц... / Над тобой - лишь твоих прелестниц, / Белых ноченек хоровод. // А веселое слово—дома— / Никому теперь не знакомо, / Все в чужое глядят окно. / Кто в Ташкенте, а кто в Нью-Иорке, / И изгнания воздух горький - / Как отравленное вино. / Все вы мной любоваться могли бы, / Когда в брюхе летучей рыбы / Я от злой погони спаслась / И над полным врагами лесом, / Словно та, одержимая бесом, / Как на Брокен ночной неслась... // И уже предо мною прямо / Леденела и стыла Кама, / И «Quo vadis» кто-то сказал, / Но не дал шевельнуть устами, / Как тоннелями и мостами / Загремел сумасшедший Урал... / И открылась мне та дорога, / По которой ушло так много, / По которой сына везли, / И был долог путь погребальный / Средь торжественной и хрустальной / Тишины Сибирской Земли. // От того, что сделалась прахом, / Обуянная смертным страхом / И отмщения зная срок, / Опустивши глаза сухие / И ломая руки, Россия / Предо мною шла на восток. // И себе же самой навстречу / Непреклонно в грозную сечу, / Как из зеркала наяву,— / Ураганом—с Урала, с Алтая, / Долгу верная, молодая, / Шла Россия спасать Москву.